reptilia

Tamiški kej-Katarina-nastavak

Generalna — Autor jackquelyn @ 23:59

Na žurci je bilo preloše. Obe su se napile u roku od pola sata. Ja sam sedela i pila tad već 4. plavu lagunu. Prišao je neki dečko i seo pored mene. Bio je Nemac, tečno je pričao engleski. Maša i Sara su se već uveliko izgubile sa neka dva dečka. Verovatno mi je zato i prišao ovaj Nemac, obično mi momci ne prilaze dok su tu njih dve, prvo pokupe njih, a ja ostanem za kraj onima koji nemaju sreće. Nakon 5 plavih laguna i 2 crvena vina, počelo je da mi se muti jako. Lagano sam se sklonila od Nemca, čijeg se imena ni ne sećam i odvukla se do hotela nekako.
   Stigla sam i sela u prizemlje, u
dnevnu sobu’, i upalila TV, nije mi se spavalo. Bila sam jedina tu, al’ bilo je oko 3 i 15 kad sam došla, pa nije ni čudo. Nakon 10ak minuta ušla je devojka iz osmice. Upoznale smo se, rekla je da se ni njoj ne spava, zove se Viktorija, stvarno je bila prelepa. Oko 4 smo otišle u njenu sobu da igramo šah, ja sam se već delimično otreznila do tad. Filip je bio tamo. Sedeo je ispred terase i grafitnom olovkom senčio skoro završen crtež. To je valjda bila neka mačka, ili neka slična životinja, nije izgledalo loše. Upoznao se sa mnom i iskreno, prošla me je neka jeza kad me je pogledao u oči, imao je smaragdno zelene oči. Igrale smo šah oko sat vremena i za to vreme popile po 3 ili 4 limenke nekog češkog piva. On je gledao celu partiju. Osećala sam njegov pogled na sebi. U jednom trenu sam ga pogledala, i opet se desilo da smo se pogledali u oči, brzo sam sklonila pogled, da ne bih počela da drhtim. Na radiju se ređaju hitovi Riblje čorbe, u tom trenutku je bila pesma 'Kad hodaš
’, volim tu pesmu. Par sekundi kasnije, odjednom je ustao i izašao na terasu, koncentracija mi je skroz opala, ali uspela sam da je pobedim. Pozdravila sam se sa Viktorijom i otišla da spavam. Sara i Maša nisu još došle, a bilo je oko 5 sati.
  

30.decembar 2001.

 

   Probudila sam je u pola 2, prespavala sam doručak. Tu smo još 2 dana. Počinje da mi nedostaje Beograd. Probudila sam Mašu i Saru koje su zaspale u haljinicama i sa polovičnom šminkom. Vratile su se u hotel u 7 ujutru i za vreme ručka detaljno mi prepričavale svaki tren sinoćnog provoda. Sara je provela noć sa nekim Čehom, a Maša sa nekim Englezom. Ja sam rekla da sam došla kući oko 3 i otišla odmah da spavam. Na ručku nisu bili ni Filip, ni Viktorija. Nisam prestajala da razmišljam o njemu ceo prokleti dan. Da li stvarno ima onakve oči ili sam ja to umislila od svog onog alkohola?
   Ove moje su nakon ručka otišle u posetu nekoj palati. Nije mi se išlo, pa sam rekla da me boli glava i ostala u hotelu. Osećala sam se kao da imam 12 godina i samo sam htela da ga vidim opet. Na radiju su bili Indexi-
Bacila je sve niz reku. Prelepa pesma. Kažu da je pesma posvećena velikoj ljubavi pevača Davorina Popovića i jedne anonimne devojke iz Sarajeva. Kada su njih dvoje trebali da se venčaju, ona je abortirala i nestala. Posle više godina, na jednom koncertu u Švedskoj, Davorinu se navodno učinilo da je ugledao tu devojku. Prekinuo je nastup, sišao sa scene i ušao među publiku. Nažalost, on je nije našao i posle je nikada nije video. Baš za vreme te pesme, ušao je u sobu. Nisam mogla da verujem. Pogledala sam u njega i javila mu se. On meni nije, samo se nasmejao. 


Powered by blog.rs